Čitajući nedavno članak u poznatim britanskim dnevnim novinama, podsjetila sam se svog 18. rođendana i odluke da odem čuvati djecu u Veliku Britaniju. Ni sama ne znam otkud mi odvažnost i hrabrost...
Opširnije....
I dok neki čitatelji britansku ideju o plaćenom recikliranju ne dočekuju optimistično (ako je suditi prema njihovim komentarima jer navodno je već bilo sličnih pokušaja) pitam se što je po pitanju recikliranja učinjeno u Hrvatskoj. Pokraj moje kuće u selu svega par kilometara udaljenog od centra jednog od 10 najvećih hrvatskih gradova, postoje dva mala kontejnera. Jedan je za staklo, drugi za papir. Priznajem, nisam potpuno savjestan građanin jer, iako novine i papir savjesno recikliram, pokoja staklena tegla mi "promakne" i završi u običnom smeću. No, većina mojih susjeda, između 30 i 70 godina, uporno u te kontejnere baca plastiku, stare gume i sve čega se možete sjetiti. I nikom ništa.
Kao da je reći Hvala jednostavna stvar. Hvala na pažnji, hvala na kavi, hvala na poklonu je lako reći, ali kako nekome reći Hvala što te trpi, tebe i tvoje mušice, kad je uz tebe iako si ponekad najobičniji gad prema njemu /njoj. E, da, onda je teško tu riječ pustiti van, onda ju radije progutaš i uvjeriš se kako jednostavno zaslužuješ da se tebe voli jer si super sam po sebi. E pa nije to baš tako i odsad govorim hvala svima koji to zaslužuju, a i dalje ću govoriti hvala kad mi kažu "Izvolite" i "Nazdravlje". I naučit ću pokazivati Hvala. Hvala je plemenita riječ i gesta. Hvala vam na pažnji.
Postoje dobri i postoje malo manje dobri očevi. Prvi bi sve učinili za svoje dijete, drugi za njih čine malo toga. Prvi misle najmanje na sebe, a drugi misle jedino na sebe. Ovi prvi možda prekasno dobiju priznanje i zahvalu od svoje djece a ovi drugi uglavnom su djeci cool dok ona ne shvate da to što rade baš i ne zaslužuje poštovanje. No, obraćam se očevima iz prve skupine i izričem veliko HVALA svom ocu što je mislio najviše na obitelj, najmanje na sebe, što na neostvarene snove ne gleda kao na promašen život, nego na jedan lakši, koji je mogao živjeti, no nije i ponosno može reći da je osoba koja uvijek završi na nogama pa čak i kad ga gurnu a on padne na gu..., stražnjicu. Hvala tata što si povukao, što povlačiš i guraš i što nas trpiš!
Profesori su se već vratili u svoje (školske) klupe, žurno se pripremaju za nastavak nove radne godine, no ne miruju ni učenici niti njihovi roditelji koji već danima razbijaju glavu kako što jeftinije nabaviti školske udžbenike. Organiziraju se javne razmjene po trgovima, ribarnicama, ulicama, dvorištima, uglavom, roditeljima i djeci se još jednom pružila prilika da pokažu što se sve može kad se i velike i male ruke slože. U skladu s aktualnom situacijom predlažemo vam da svakako svratite na web-stranicu mijenjamknjige.com. Tamo ćete sigurno naći korisne informacije kako nabaviti željeni udžbenik ili ga ponudili nekome tko će se jako razveseliti udžbeniku koji vama više ne treba. U svakom slučaju, olakšajte i sebi i drugima nabavu potrebne knjige za školu!
Nije lako trudnicama koje stignu trudovi, ali nije ni očevima, pogotovo kad stvari ne idu "kao na filmu". Naime, 44-godišnji Britanac dovezao je suprugu u bolnicu i nakon što su liječinci ustanovili da još nije vrijeme za rađanje, poslali su je kući. No beba nije čekala pa se majka porodila u kupaonici 3 sata nakon dolaska kući iz, pogađate, bolnice. Tata Tony se snašao zahvaljujući video kazetama koje je gledao za vrijeme ženine trudnoće pa se pribrao i djetetu spasio život. Beba je imala pupčanu vrpcu oko vrata i nije zaplakala pa ju je sabrani tata maknuo te pljusnuo dijete po leđima kako bi beba Rosalyn počela disati. Sve je trajalo oko 5, 6 sekundi, no tata Tony kaže da mu se sve činilo kao vječnost. Majka Rebecca je pri dolasku u bolnicu bila trudna 38 tjedana. Na sreću ova priča je dobro završila. Tata Tony poručuje očevima da se pripreme za porod i saznaju što više informacija iz svih mogućih izvora. Dobar savjet!
Moj zaručnik i ja odlučili smo se vjenčati. No, kako je on iz jednog mjesta, a ja iz nekog sasvim drugog, pitanje je bilo gdje ćemo taj svečani čin upriličiti. Pa je odluka pala na treće mjesto. E sad, trebalo je otići razovarati sa svećenikom i vidjeti kako će on na tu našu želju reagirati. Po izrazu njegova lica nije bio presretan što ga dižemo iz hladovine i što zbog nas prekida popodnevnu siestu. Optimizmu usprkos već sam razmišljala kako dogovoriti vjenčanje u mojoj župi već pomalo neljubazno gledajući na čovjeka ispred sebe kojeg niti ne poznajem. Svećenik je suzdržano ispitivao tko je od nas pričešćen i krizman odnosno tko smo i odakle dolazimo. Budući da jedno od nas nije imalo sve kvačice pokraj OBAVIO, uvjet je bio svakodnevni dolazak u crkvu, što znači nekoliko desetaka km, na predavanja, zatim su slijedile i druge pripreme koje svaki par koji se poželi crkveno vjenčati, mora proći. Već pri našem drugom susretu, ispred nas je stajala jedna druga osoba, opuštenog, lljubaznog izraza lica, koja nije prosuđivala jer je već prosudila i odlučila nam pomoći. Nije zahtijevao ništa, radovao se, baš kao i mi, što je sreo dobre ljude baš kao što smo i mi sreli dobrog čovjeka. Hvala mu i na lekciji koju mi je održao, ni ne znajući. Ne donosi zaključke o nekom prerano.
Napomena: tekst nam je poslala Marija iz Sl. Broda
S ponosom, kao i jedan naš dnevni list, prenosimo vijest da su u sisačkoj rijeci Odri, nakon višegodišnjih pokušaja, fotografirani dabrovi. To su naime, relativno novi stanovnici hrvatskih rijeka otakako su prije desetak godina sisački i njemački stručnjaci započeli akciju udomljavanja dabrova u Hrvatskoj, ističe Jutarnji list. Poznati sisački fotograf Miroslav Kiš uspio je u selu Greda, 10-ak km udaljenom od Siska, na rijeci Odri, foografirati širu i užu obitelj ovih preslatkih životinja. Dabrovi, naime, u prirodi nemaju neprijatelja, pa ako i ih i ljudi ostave na miru žive sretno i zadovoljno hraneći se biljem u rijeci. Na taj način čiste njeno korito. Posebno vole grickati koru s vrbinog drveta. Ukoliko šetate obalom rijeke Odre, može vam se dogoditi da i vi (napokon) ugledate dabrove.
Dogodi se svakom, bar jednom u životu, da upozna osobu koja će mu posebno prirasti srcu, čija će se energija spojiti s njegovom pa će svaki novi susret, pismo ili poziv biti vatromet ugodnih osjećaja, mira, sreće i ushita kakvog tako rijetko osjećamo i koji nas mjesecima kasnije drži na površini. Tako sam i ja, sasvim slučajno, upoznala Meri. Meri i ja našle smo se jednog popodneva, jedna pokraj druge pa se upoznavanje jednostavno moralo dogoditi. Nije dugo trebalo da se rodi prava prijateljska ljubav i da i jedna druga osjetimo da je veza koja nas spaja poprilično jaka i da smo jedna u drugoj pronašle osobu koja slično razmišlja, njeguje iste vrijednosti, slično želi, slično sanja, vrlo slično osjeća. Na Meri mislim svaki dan. To je jedna posebna ljubav jer moje srce naprosto zaigra kad se nje sjeti. Mjesto na koje se Meri doselila u moje srce kao da je uvijek čekalo na nju, svaki dan se zračilo, provjetravalo, no prije njenog dolaska nitko se nije mogao tamo nastaniti jer nitko nije imao baš takav otisak koji bi odgovarao baš tom obliku. Meri je žena, baš kao i ja, i iako smo obje blagoslovljene čarobnim muževima, ženska spona je posebna i slobodno mogu reći da je Meri dio mene, moj nedosegnuti dio pun ljubavi za druge i život na kakav ponekad zaboravim, potisnem, ali sama Meri me svojim postojanjem podsjeća na prave vrijednosti, na pravi put i moj život podiže na novu razinu bojajući ga novim tonovima, okusima i smislom. Kris
Sve se više stvari reciklira (što je dobro) pa tako i dobre stare traperice. Reciklirane traperice puno su jeftinije od novih, ali im se navodno zamjera što traju puno kraće, a što i nije loše, jer ih trebamo češće kupovati. No Reco Jeans hlače, iako napravljene od recikliranog trapera, puno su izdržljivije. Uskoro dolaze na tržište, a do18.srpnja održava se aukcija koju vode Alanis Morissette i Woody Harrelson i na kojoj svi koji to žele sudjeluju u stvaranju konačne cijene ovih traperica. Početna cijena je 0, dakle ljudi će sami odlučiti koliko su spremni dati za jedan od 300 recikliranih parova jeans hlača koliko će ih biti ponuđeno na aukciji.
Dragi čitatelji, do 5. srpnja traje prebrojavanje bijelih roda u Republici Hrvatskoj. Hrvatsko društvo za zaštitu ptica poziva sve nas da putem obrasca na internetu sudjelujemo u njihovoj, još jednoj hvale vrijednoj akciji.. "Zašto prebrojavati rode? Rode su jedan od indikatora stanja u kojem se nalazi priroda i okoliš u našoj neposrednoj blizini, s obzirom na to da ljudi imaju utjecaj na čistoću i kvalitetu okoliša, a rode se hrane i žive u njemu. Naime, jedan par roda hrani sebe i svoje mlade u radijusu od nekoliko kilometara od svoga gnijezda, a hrane se raznim kukcima, vodozemcima, gmazovima, pa čak i malim sisavcima. Ukoliko u vašoj okolici nema roda, možete si postaviti pitanje zašto ih nema."
I dok neki čitatelji britansku ideju o plaćenom recikliranju ne dočekuju optimistično (ako je suditi prema njihovim komentarima jer navodno je već bilo sličnih pokušaja) pitam se što je po pitanju recikliranja učinjeno u Hrvatskoj. Pokraj moje kuće u selu svega par kilometara udaljenog od centra jednog od 10 najvećih hrvatskih gradova, postoje dva mala kontejnera. Jedan je za staklo, drugi za papir. Priznajem, nisam potpuno savjestan građanin jer, iako novine i papir savjesno recikliram, pokoja staklena tegla mi "promakne" i završi u običnom smeću. No, većina mojih susjeda, između 30 i 70 godina, uporno u te kontejnere baca plastiku, stare gume i sve čega se možete sjetiti. I nikom ništa. 
Profesori su se već vratili u svoje (školske) klupe, žurno se pripremaju za nastavak nove radne godine, no ne miruju ni učenici niti njihovi roditelji koji već danima razbijaju glavu kako što jeftinije nabaviti školske udžbenike. Organiziraju se javne razmjene po trgovima, ribarnicama, ulicama, dvorištima, uglavom, roditeljima i djeci se još jednom pružila prilika da pokažu što se sve može kad se i velike i male ruke slože. U skladu s aktualnom situacijom predlažemo vam da svakako svratite na web-stranicu 
Nije lako trudnicama koje stignu trudovi, ali nije ni očevima, pogotovo kad stvari ne idu "kao na filmu". Naime, 44-godišnji Britanac dovezao je suprugu u bolnicu i nakon što su liječinci ustanovili da još nije vrijeme za rađanje, poslali su je kući. No beba nije čekala pa se majka porodila u kupaonici 3 sata nakon dolaska kući iz, pogađate, bolnice. Tata Tony se snašao zahvaljujući video kazetama koje je gledao za vrijeme ženine trudnoće pa se pribrao i djetetu spasio život. Beba je imala pupčanu vrpcu oko vrata i nije zaplakala pa ju je sabrani tata maknuo te pljusnuo dijete po leđima kako bi beba Rosalyn počela disati. Sve je trajalo oko 5, 6 sekundi, no tata Tony kaže da mu se sve činilo kao vječnost. Majka Rebecca je pri dolasku u bolnicu bila trudna 38 tjedana. Na sreću ova priča je dobro završila. Tata Tony poručuje očevima da se pripreme za porod i saznaju što više informacija iz svih mogućih izvora. Dobar savjet!
S ponosom, kao i jedan naš dnevni list, prenosimo vijest da su u sisačkoj rijeci Odri, nakon višegodišnjih pokušaja, fotografirani dabrovi. To su naime, relativno novi stanovnici hrvatskih rijeka otakako su prije desetak godina sisački i njemački stručnjaci započeli akciju udomljavanja dabrova u Hrvatskoj, ističe 
Sve se više stvari reciklira (što je dobro) pa tako i dobre stare traperice. Reciklirane traperice puno su jeftinije od novih, ali im se navodno zamjera što traju puno kraće, a što i nije loše, jer ih trebamo češće kupovati. No Reco Jeans hlače, iako napravljene od recikliranog trapera, puno su izdržljivije. Uskoro dolaze na tržište, a do18.srpnja održava se aukcija koju vode Alanis Morissette i Woody Harrelson i na kojoj svi koji to žele sudjeluju u stvaranju konačne cijene ovih traperica. Početna cijena je 0, dakle ljudi će sami odlučiti koliko su spremni dati za jedan od 300 recikliranih parova jeans hlača koliko će ih biti ponuđeno na aukciji.
Dragi čitatelji, do 5. srpnja traje prebrojavanje bijelih roda u Republici Hrvatskoj. Hrvatsko društvo za zaštitu ptica poziva sve nas da putem obrasca na internetu sudjelujemo u njihovoj, još jednoj hvale vrijednoj akciji.. "Zašto prebrojavati rode? Rode su jedan od indikatora stanja u kojem se nalazi priroda i okoliš u našoj neposrednoj blizini, s obzirom na to da ljudi imaju utjecaj na čistoću i kvalitetu okoliša, a rode se hrane i žive u njemu. Naime, jedan par roda hrani sebe i svoje mlade u radijusu od nekoliko kilometara od svoga gnijezda, a hrane se raznim kukcima, vodozemcima, gmazovima, pa čak i malim sisavcima. Ukoliko u vašoj okolici nema roda, možete si postaviti pitanje zašto ih nema."
