| Autor: Kris, Objavljeno: 09.01.2010 |
| Pregledano |
1104  |
|
 Ovih smo dana, kao uostalom nakon svakog blagdana, sa svih strana zatrpani savjetima kako smršaviti odnosno kako se riješiti novih, nedavno dobivenih kilograma. Pitam se, jesmo li se doista u ovih nekoliko dana odmora udebljali i ako jesmo, zašto? Jesmo li sami sebi uopće postavili pitanje zašto pečemo 5 vrsta kolača za naša 2 ili 3 ukućana, puricu tešku 5 kg i pravimo 4 kg francuske salate s nekoliko teglica punomasne majoneze? Ili je bolje pitanje, zašto smo to sve pojeli? Osobno, nisam za brojanje kalorija jer od dana kada sam to prestala činiti, moja se težina normalizirala i više o tome ne razmišljam. I zadovoljna sam i svojom kilažom, i svojim celulitom i svojim tijelom općenito. No ono što mene brine je stav žena, a sve više i muškaraca koji tako olako shvaćaju svoje tijelo dodajući mu nepotrebne ili oduzimajući mu prijeko potrebne kalorije.
Radije vjeruju članku neke vjerojatno pretile urednice ili urednika koji, nesretni sami sa sobom, izabiru tablice s indeksima koji će nas svrstati u kategoriji Pretili. A zašto bismo se mi osjećali loše zbog toga? Zašto je debelo ružno, a (pre)mršavo lijepo i prihvatljivo? Čula sam neki dan jednu teoriju o tome - zato jer se više može zaraditi na prodaji preparata za skidanje kilograma nego na hrani koju kupuju tzv. pretili. Ne zagovaram prekomjernu tjelesnu težinu jer ona je prije svega prijetnja za zdravlje i posljedica nezadovoljstva kojeg bi prije riješio psiholog nego nutricionist, ali žao mi je što smo mi ljudi ponekad tako ograničeni sami sobom i svojim predrasudama da svoje dragocjene životne minute i teško zarađen novac lako dajemo onima koji nam lažu i koji na tim lažima prazne naše, a pune svoje novčanike. Kao što nema čarobne formule za sreću, nema ni one za mršavljenje. Uostalom, mršav ne znači biti sretan. Naučite kako biti sretni. A hrana s tim ima puno manje veze nego što mislite. timesonline.co.uk
|
