| Autor: Kris, Objavljeno: 06.05.2008 |
| Pregledano |
743  |
|
Ugledni dnevnik New York Times objavio je priču o hrvatskim svjetionicima, a njihov novinar je prošlog lipnja bio na tri - u Palagruži, Lastovu i Sušcu. U 19. st. Austro-Ugarski car Franjo Josip naredio je da se izradi čak 48 svjetionika radi veće sigurnosti. Svi su bili građeni po sličnim arhitektskim nacrtima a u gradnji se koristio samo domaći kamen. Zbog automatiziranog upravljanja svjetionicima početkom 90-ih, radna snaga više nije potrebna kao nekada, ali su u nekima ljudi ipak ostali, i to zbog turizma. 
Turistima se nudi smještaj na svjetionicima u jednostavnim, ali udobnim apartmanima koji su nekad bili dom obitelji svjetioničara. Apartmani su modernizirani pa gotovo da i nemate osjećaj da je civilizacija malo dalje. Gosti sami kuhaju, a uglavnom ostaju tjedan do dva.
Novinar s oduševljenjem opisuje visoke litice Palagruže, krajolike i napominje da je najbolji bijeg od ljetnih vručina onaj u hladne zidove svjetionika. Tamo je upoznao i svjetioničara Đuru Čehouskog koji taj posao obavlja već 18 godina i koji za svjetioničare kaže da spadaju u jednu od tri skupine ljudi - avanturiste, egzistencijaliste i budale. Za sebe kaže da spada u ovu posljednju skupinu. Ovaj na Palagruži najveći je svjetionik na Jadranu a otvoren je 1875. a neki originalni dijelovi iz tog razdoblja još uvijek i dan danas rade. Svjetionik na Sušcu sagrađen je 1878. s predivnim pogledom na otvoreno more. Tamo rade Frano Foretić i Gordan Bosnić. Sušac se nalazi 20 minuta vožnje brodom od Korčule, "... dovoljno blizu da se ode po sladoled tamo" - kaže Gordan. Na otoku postoji i selo koje potječe iz 500. godine a na njemu još živi samo Goran Gospodnetić i njegovih 300 ovaca, koje zbog ružmarina i slane vode koju piju, su jako cijenjene kada više ne pasu.
Na Lastovu, u svjetioniku sagrađenom 1839. radi Jure Kvinta i on je treća generacija svjetioničara u obitelji. Njegovi preci tako su, ne mičući se s mjesta, radili i u Austro-Ugarskoj, Italiji, Jugoslaviji i konačno, Hrvatskoj. On i njegova obitelj imaju čak i kuću nedaleko svjetionika, a djecu svaku jutro voze u školu, do grada. Iako je Lastovo relativno dobro povezano sa civilizacijom, kako kaže novinar, World Wildlife Fund ga je uvrstio u 10 posljednjih rajeva na zemlji. Na otoku ima još puno toga za istraživati. Zemlja se još uvijek obrađuje ljudskom rukom. Kvinta kaže da se na odmor u svjetioniku može gledati kao na odmor u Hotelu Kalifornija. Samo se treba prijaviti i opustiti. Možda se nikad ne poželite odjaviti, kaže. U sezoni, od lipnja do rujna mora se ostati bar tjedan dana i za to platiti 700 eura. Izvan sezone cijene se kreću između 400 do 600 eura, a najmanje se može ostati tri dana. Za hranu se morate pobrinuti sami, ali će vam i lokalni ribari rado pomoći oko nabave ribe ako ih zamolite.
travel.nytimes.com
|
